U općini Pale, od ukupno 200 osoba s teškoćama, oko 70 su članovi Udruženja “Sunce”, osnovanog još u 90-ima prošlog vijeka. Većina korisnika ovog udruženja živi samo s jednim roditeljem, a njihova sudbina nakon smrti drugog roditelja postaje neizvjesna jer Republika Srpska nema program prevencije institucionalizacije.
Udruženje “Sunce” se godinama bori da riješi brojne probleme osoba s invaliditetom, a igrao je ključnu ulogu u usvajanju Zakona o socijalnoj zaštiti RS koji prepoznaje potrebe i prava osoba s invaliditetom. Međutim, jedan od neriješenih problema je nedostatak prevencije institucionalizacije.
Milenko Vujinović, otac jednog mladića s razvojnim teškoćama i direktor Udruženja “Sunce”, ističe da je briga o djeci i mladima bez roditeljskog staranja izuzetno važna, te da je udruženje osnovano kako bi se borilo protiv te muke. Međutim, nakon smrti roditelja, sudbina osoba s invaliditetom postaje neizvjesna jer ne postoji sistemsko rješenje za njihovu podršku.
U nedostatku programa prevencije institucionalizacije, dosadašnji slučajevi su rješavani ad hoc. Primjeri obuhvataju smještaj u starački dom ili Dom za nezbrinutu djecu. Ovakvi slučajevi pokazuju nedostatak sistemskog pristupa i nedostatak podrške osobama s invaliditetom nakon gubitka roditelja.
U Federaciji Bosne i Hercegovine, situacija je povoljnija, ali i dalje postoje izazovi. Dok institucije ne vode programe prevencije i deinstitucionalizacije, nevladine organizacije igraju ključnu ulogu. Međutim, napore podržava federalno ministarstvo koje je uključilo sredstva za ove programe u budžet.
Srbija se suočava sličnim izazovima. Samo nekoliko opština ima programe koji umjesto institucionalizacije nude život u zajednici za osobe s invaliditetom.
Pančevo u Srbiji se ističe kao primjer uspješne prevencije institucionalizacije. Lokalne zajednice mogu pružiti podršku za život u skladu s osnovnim ljudskim pravima. Udruženje “Na pola puta” u Pančevu pruža uslugu stanovanja uz podršku od 2007. godine, omogućavajući mnogim osobama s invaliditetom život izvan institucija.
Ovaj model pokazuje da lokalne zajednice mogu pružiti podršku osobama s invaliditetom za samostalan život. Međutim, financiranje i podrška lokalnih vlasti ključni su za uspjeh ovakvih inicijativa. U Bosni i Hercegovini, poseban izazov predstavlja organizacija podrške u manjim mjestima, gdje je teže organizirati smještaj i podršku za osobe s invaliditetom.
Uspješna prevencija institucionalizacije zahtijeva promjenu paradigme i jačanje podrške osobama s invaliditetom za život u zajednici. Potrebno je jačati svijest o pravima i potrebama osoba s invaliditetom te osigurati sistemsku podršku za njihov samostalan život.
